BIO JE BAŠ LIJEP I SUNČAN DAN

Jučer, danas, sutra…. Ono što je bilo jučer danas ne vrijedi, jednako kako ono što je danas zakon sutra je samo sjena u sjećanju, a eto činilo se kao spasenje.

To učim, nastojim se tomu prilagoditi, ne primati srcu stvari koje se događaju, a događaju se iz sekunde u sekundu.
Postojanost ne vrijedi, u mom životi nema Pervola koji čuva jednu boju dugotrajno.
Ovaj tekst pišem jako dugo, na papiru je više od dva tjedna i sada, baš u ovom trenu, mijenjam ga.
Stari tekst je počeo s : Mrzim ga, pokušavam to ne govori….
Ovaj tekst će ipak početi drugačije.
Glasit će: Pokušavam se pronaći.
Da, pokušavam se pronaći, a nema me.

Činjenica je da ga mrzim, ali ne zato što me ostavio, mrzim ga jer me nije zaštitio od same mene, što me nije mogao ostaviti tada kada je trebao, prije dvije godine. Da me volio znao bi da me treba ostaviti, da me zapravo vidio i poznavao , znao bi da me treba ostaviti, jer ja njega nikada ne bi. A trebali smo oboje ostaviti jedan drugoga.

Da pojasnim, situacija nije ništa bolja. Bolje rečeno, ja ne znam kakva je situacija. Još uvijek nemam medicinsko mišljenje gdje sam. Imam li iole vremena ili nemam. Kako se čini nemam, ali nisam čula to NEMAM. Svaki tjedan je neki pregled koji bi trebao dati odgovore, a nadaje.

Svaki tjedan pokušavam voditi novi život, a ne vodim ga.

Gledam se u ogledalo, to sam ja, ali ne prepoznajem se. Sve je na meni novo, odjeća je nova, ZARA, sve je ZARA, usnice su nove, bore u medicinski popeglane. Nove su i odluke, novi su ljudi s kojima dijelim te nove odluke. Ali stara sam ja negdje duboko ispod svega novoga.

Beziciran je novi stan, eto blizu centra. Savršeni doner je bio tu na tren, ali je nestao u hipu, party ga je odnio i opet s na početku.

U ovom životnom periodu zapravo prolazim sve oblike posramljenija koje čovjek može proći. Sjedim u čekaonicama u kojima ne želi sjediniti, pa premda to bile nove usne, ne želim ih. Sjedim u čekaonicama za testiranje spolnih bolesti (radi IVFa), a ne želim tu biti. Sjedim na cugama s potencijalnim donerima, a ne želim sjediti.
Prolazim sve što ne želim biti. Jedino što istinski želim je vratiti je taj sunčan, divni dan, dan kada sam se osjećala kao vladar svijeta i kada sam na tom prokletom Tinderu svipala udesno, umjesto ulijevo. Zašto sam to učinila, zašto jednostavno nisam mogla biti zadovoljna s osjećajem da sam vladar svijeta.

Samo da mi je taj sunčani dan promijeniti, sve bi bilo drugačije.

Jako, jako bi voljela da mi netko kaže što da činim.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s